kiparstvo/sculpture


Kiparstvo – osnovni elementi

Krilata pobjeda- grčki kip

Krilata pobjeda - Nika sa Samotrake

Osnovni likovni elementi u kiparstvu su volumen (oblik) i prostor, obzirom da kipar pri oblikovanju skulpture automatski oblikuje i prostor. Drugi likovni elementi koje kipar može koristiti i različito kombinirati su crta, ploha (likovna umjetnost), boja i površina.

Oblikovanjem volumena kiparstvo se služi svim izražajnim sredstvima likovnih umjetnosti: kompozicijom, svjetlošću-sjenom, oblikovanjem i bojom.

Osnovno izražajno sredstvo kiparstva je volumen. Sve se može izraziti volumenom. Npr. kroz jedan te isti motiv, ljudskog tijela, umjetnik može iskazati potpuno različite stvari. Primjeri takvih kipova su: brončani kip Kourosa (Atena) i mramorni kip božice pobjede Nike s otoka Samotrake (Louvre).

* Kuros – uspravan, nepomičan, simetričan, ispružena noga – jedina pokrenutost lika.

* Nika – tijelo nagnuto naprijed, sve je u pokretu, lijeva noga zabačena unatrag, koso položeno tijelo, krila se prostiru unatrag, haljina se pripija uz tijelo i vijori sa strana.

Oba kipa su antički grčki kipovi, ali prvi pripada arhajskom razdoblju grčke kulture – vrijeme smirena i suzdržanog početka razvoja grčke kulture, a drugi odražava helenističko razdoblje – vrhunac grčke kulture, njezin pokret i snagu, a istodobno nemir i napetost društva kojemu su dani odbrojani. Dakle, ova dva kipa pokazuju raznolikost i izražajnu snagu koja se krije u kiparstvu, umjetnosti oblikovanja volumena, te nas uvode u govor oblika u kojemu se svaka misao ili osjećaj mogu izreći oblikovanjem tvari.

Kuros- antički grčki kip

Kuros- antički grčki kip

U načinu oblikovanja volumena moguć je velik raspon: od ponavljanja prirodnih oblika, preko njihove stilizacije do sasvim novih, apstraktnih oblika. Pogledajmo samo proces stilizacije ljudske glave od prethistorijske figurice, preko rimskog portreta, i Brancusijeve “Usnule muze” do apstraktne forme. Način oblikovanja mijenja se i razvija vremenom: od naturalizma (rimski portret), do idealizacije (gotička Bogorodica), zatvorenosti renesansne skulpture ili uznemirenost barokne skulpture, do rastvorenih i pokrenutih oblika moderne skulpture (Zadkine, “Razoreni grad”) ili potpuno istanjenih skulptura koje se gibaju u prostoru (A.Calder, Mobil).

Volumen može biti jedinstven i zatvoren, ostavljajući prostor potpuno izvan skulpture, ali opet može biti raščlanjen tako da prodire u prostor i stvara dinamičnu kompoziciju volumena i prostora. Nekada je volumen pak prožet prostorom, te tada prostor postaje sastavnim dijelom kompozicije, on se uvlači u samu jezgru volumena; volumen i prostor su izjednačeni – oba i tvore i obavijaju skulpturu. U kiparstvu, naročito u modernoj umjetnosti, takve odnose volumena i prostora nazivamo pozitivnom i negativnom formom. Pozitivna forma je onaj prostor koji skulptura zauzima od cjeline prostora, a negativna forma je okolni prostor, zrak koji se uvlači u skulpturu (skulptura u prostor, prostor u skulpturu).

Skulpture možemo promatrati i kao oblikovanje ploha volumena. Tako skulptura može biti jedinstvena i statična ako joj plohe lagano prelaze jedna u drugu, stvarajući jedva zamjetne sjene, a opet može biti jako dinamična ako se plohe lome i dopuštaju ulazak više prostora između njih i samim time stvarajući tamnije sjene.

Sama površina skulpture može stvarati igru svjetlosti i sjena. Tako ona može biti: savršeno uglačana, hrapava ili veoma neravna. Uglačana površina je oblikovana glatkim, oblim plohama koje stvaraju blage i mekane prijelaze iz svjetla u sjenu, te se tako simulira mekoća organičke, žive tvari. Na hrapavoj površini se svjetlost oštro kida stvarajući jak kontrast svjetla i sjene, naglašavajući grubost i beživotnost materijala.

Linije na skulpturama prepoznajemo kao mjesto spajanja prostora i volumena. One mogu biti čiste i jednostavne, ili pak izlomljene i isprekidane. Na nekim skulpturama, linije su toliko osamostaljene da je isključivo linijama izvedena obrada površine, one postaju crteži u volumenu. No pravi crteži u volumenu su skulpture linijski istanjene mase, tako da se zapravo sastoji jedino od prostornih linija koje uokviruju prostor (kao crte koje uokviruju plohe u klasičnom crtežu).

Boja skulpture najčešće je prirodna boja samog materijala, npr. Bjelina mramora, smeđe-zeleni tonovi bronce i dr. Osim toga, boja može biti i nanesena nakon oblikovanja volumena, bilo da naglasi pojedine dijelove skulpture (da ih raščlani) ili da ih ujedini jedinstvenom bojom.

Izvor: wapedia.mobi

Oglasi

Životinje s dušom

sanja_Falisevac_pas

Sanja Fališevac: Pas Val

Skulpture Sanje Fališevac u zagrebačkoj galeriji »Forum« – Konji i psi Sanje Fališevac posjeduju karaktere ljudi, na njihovim se licima odražava sjeta i duboka zamišljenost.

Izdužena glava konja nalik na kakvo grčko životinjsko božanstvo rad je kiparice Sanje Fališevac izložen u zagrebačkoj galeriji »Forum«.

Ne samo da je riječ o jedinstvenom ciklusu portreta nazvanom »Posveta dodiru« već i o rijetko nadarenoj kiparici. Štoviše, već dugo Zagreb nije ugostio ovakav snažan postav senzualne animalističke snage koja se bez ikakva pretjerivanja može usporediti s poetskim dosezima jednog Branislava Deškovića. Zna li se k tome da je riječ o slijepoj i gluhoj umjetnici, tim više postaju jasni čudesni rezultati koje je uspjela ostvariti ta iznimna žena više puta ovjenčana nagradama.

U glavnom gradu Hrvatske koji, na žalost, već više od desetljeća potpisuje potpun poraz javne skulpture svedene na ništavilo i destruiran oblik (jadni hrvatski pjesnici, pisci i političari koji doživješe takvu sudbinu), konji, psi i ljudi Sanje Fališevac pokazuju napor ruke koja nije odustala od najtežih kiparskih zadaća.

Njezini konji i psi posjeduju karaktere ljudi, na njihovim se licima odražava sjeta, melankolija, duboka zamišljenost. Rijetko je tko uspio tako zabilježiti »duh« koji uostalom posjeduje svaka životinja, od slona do mrava, izložena na milost i nemilost ljudima. Konje i pse – te najvjernije i najbolje prijatelje čovjekove Sanja Fališevac oblikovala je pokazujući njihovu dušu, što je najteže prikazati. I ciklus figura »Mali zeleni« odlikuje duboka čovječnost, jer su bića, očito s nekoga drugog planeta, oblikovana s velikom dozom dobrote na licima.

Samo rijetki mogu shvatiti pothvat u kojem jedna izvanredna žena ne videći stvarni svijet stvara takva duboko poetska i humana djela. Ili, kako je sjajno napisala dr. Morana Vouk koja potpisuje postav izložbe: »Nerijetko u svojoj užurbanosti ne stižemo osjetiti život koji nas okružuje u svoj svojoj ljepoti. Ne opažamo svijet mirisa. Svijet okusa. Svijet boja. Ne zastanemo u promatranju treperavog svjetla u suton, u promatranju sjaja prve proljetne trave, ne čujemo čudesan razgovor ptica, ne udišemo miris svježe pečenog kruha… Sanja ne vidi sjaj u travi, ne čuje pjev ptica, ali i te kako osjeća svijet koji je okružuje. I to mnogo više, prosvjetljujući se neizmjernom unutarnjom snagom kao pokretačem koji nas čini živima….«

Ukratko, izvanredna izložba galerije »Forum«.

Izvor: Marina Tenžera, Vjesnik

[Pogledaj video] _____________ [Pogledaj galeriju skulptura]


Kiparica Sanja Fališevac

Sanja_Falisevac_logo

Sanja Fališevac-logo

Svojevremeno nazvana rodonačelnicom taktilnog medija, kiparica, likovna umjetnica uopće, Sanja Fališevac  rođena je u Požegi, 4. srpnja 1965. Članica je Udruženja likovnih umjetnika i primijenjenih umjetnika Hrvatske (ULUPUH).

Radi specifičnog obrazovanja, od 1974. godine živi u  Zagrebu. Prvi pravi kiparski potez i sklonost oblikovanju odražavaju se u četrnaestoj godini uz poticaj akademske kiparice Nade Orel.

Završila je Školu primijenjene umjetnosti, Odjel keramike i tehnike tkanja, ali slijedeći svoj unutarnji senzibilitet, uskoro se opredjeljuje za čisto kiparstvo, pa godinu dana provodi u atelieru akademskog kipara prof. Želimira Janeša, istraživača taktilnih medija na Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, pripremajući se za studij koji na žalost nije upisala.

Godine 1994. kraće vrijeme boravi u Poljskoj (koloniji Oronsko), gdje radi pod vodstvom kipara Rytczarda Stryeckog, profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Varšavi.

Do sada je održala dvanaest samostalnih izložbi i sudjelovala na devet skupnih. Piše i poeziju. Godine 2007. dobila je na korištenje od grada Zagreba atelier na Trgu bana Josipa Jelačića.

Snagom želje, uz podršku roditelja i poticajnu naklonost mnogih značajnih ljudi, prijatelja, stvaranje njezino ima dimenziju, pečat snage i nove poticaje.

[Pogledaj video] ____________ [Pogledaj galeriju skulptura]


11


10


9


8


7


6


5